Ljeto i naš su život od jedne cjeline bili,
polja su proždirala boju tvoje mirisne suknje
žudnja i prinuda izmirenje svoje su našli
mobečki dok je zamak utanjao u ilovaču
sasma se i njegova drhturava lira survavala
dok teturali smo u srkletu snagom bilja opčarani
tek gavran jedan, mračni plovac, svome bježeći jatu
na zanijemjelom kresivu raskriženog podneva
osmatrao je harmoniju nježnu naših pokreta
srpu bješe došao odmor posvuda
naša iznimnost kada otpočinjala je carevanje
(a vjetar u nesnu što morio je vjeđe naše
i svake noći okretao odabranu stranicu
ushtio je da svaki dio tebe što ga čuvam
mine zemlji oskudice u amforu od divovskih suza)
Bješe to u začelu predivnih godina
zemlja nas i nije nešto voljela kako pamtim.
Na fotografiji Rene Šar i Gala u Kadakesu, Španija, 1931.
Preslovosložio sa francuskog i engleskog jezika Radomir D. Mitrić
